Karl Fridrih Gaus (nem. Johann Carl Friedrich Gauß, *30. april 1777. – †23. februar 1855.) bio je nemački matematičar i naučnik koji je dao značajan doprinos u mnogim poljima, uključujući teoriju brojeva, analizu, diferencijalnu geometriju, geodeziju, elektrostatiku, astronomiju i optiku. Poznat kao "princ matematičara" i "najveći matematičar od davnina", Gaus je ostavio trag na mnogim poljima matematike i nauke i smatra se jednim od najuticajnijih matematičara u istoriji.[1]
Gaus je bio čudo od deteta, o čemu svedoče brojne anegdote koje se tiču njegove zaprepašćujuće prerane zrelosti koja se mogla primetiti još u vreme dok je imao dve godine. Do svojih prvih matematičkih otkrića došao je kao tinejdžer. Prvi je rešio problem konstruisanja pravilnog 17-tougla sa samo lenjirom i šestarom. Završio je Disquisitiones Arithmeticae (Aritmetička istraživanja), svoje najznačajnije delo, kao dvadesetjednogodišnjak 1798. godine, iako je knjiga objavljena tek 1801. godine. Bila je kamen temeljac za zasnivanje teorije brojeva kao posebne matematičke discipline, a dao joj je oblik koji i danas ima. U njoj je uveo relaciju kongruencije, što je svakako olakšalo rešavanje mnogih problema.
Biografija
Gaus je rano pokazao svoju matematičku darovitost. Poznata je anegdota koja kaže da je jednom prilikom Gausov učitelj zadao da se saberu svi brojevi od 1 do 100, verovatno da bi "zaposlio učenike". Na njegovo veliko iznenađenje, Gaus (koji je tada imao 7 godina) odmah je doneo svoj rezultat: 5050. Evo kako je mladi matematičar to rešio: Posmatrajući niz 1,2,3,4,...,97,98,99,100, čije je članove trebalo sabrati, uočio je izvesnu zakonitost: kada spari 1 i 100, 2 i 99, 3 i 98, i tako dalje, uvek dobije zbir 101. Takvih parova ima tačno 50. Otuda je traženi zbir jednak 50×101 = 5050. Ovaj postupak nazvan je „Gausov postupak“.
